USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

PREAMBULA

Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti.

Posvećeni daljnjoj izgradnji države, dijalogu, miru, pravdi, suživotu i pomirenju.

Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom i u skladu s principima Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Mi, građani i građanke Bosne i Hercegovine, Bošnjaci, Hrvati, Srbi, te nacionalne manjine, u jednakopravnosti i miru, utvrđujemo Ustav Bosne i Hercegovine, koji se primjenjuje na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine te na svim njenim stanovnicima, kako slijedi:

Član I

Bosna i Hercegovina

1. Podjela vlasti

U Bosni i Hercegovini postoji trodioba vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. U Bosni i Hercegovini postoji dioba vlasti na državnu razinu vlasti i razinu vlasti federalnih jedinica.

2. Opći politički i društveni principi Bosne i Hercegovine 

Težnja federalne države Bosne i Hercegovine (nadalje BiH ili federalna država, ili samo država), njezinih federalnih jedinica, narodnih zajednica, građana i građanki je uvažavanje političke trodiobe vlasti, političke jednakopravnosti, održivog i ravnomjernog razvoja, koji u sebi uključuju principe društvene, političke, ekonomske i ekološke osviještenosti i odgovornosti, te solidarnosti između naroda, rodova, generacija, klasa, i vjerskih zajednica. Bosna i Hercegovina je demokratska federalna republika koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

3. Sastav BiH

Bosna i Hercegovina se sastoji od tri federalne jedinice, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Okruga Brčko. Bosna i Hercegovina nije zajednica federalnih jedinica.

4. Kretanje roba, usluga, kapitala i lica

Postoji sloboda kretanja unutar Bosne i Hercegovine, ona se odnosi na slobodu kretanja lica, roba, usluga i kapitala. Sloboda kretanja lica, roba, usluga i kapitala ne smije se ograničiti.

5. Glavni grad

Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo.

6. Službeni jezik, standardi i pisma

Službeni jezik u Bosni i Hercegovini je naš jezik temeljen na bosanskom, hrvatskom ili srpskom standardu. Službena pisma u Bosni i Hercegovini su latinica i ćirilica. Mogućnost upotrebe službenog jezika, njegovih standarda i pisama mora se dosljedno, jednakopravno i adekvatno omogućiti na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Zakoni koji se odnose na službeni jezik, odnosno standarde i pisma, regulirani su u oba doma Parlamentarne skupštine BiH.

7. Simboli i himna

Bosna i Hercegovina će imati one simbole i himnu koje svojom odlukom odredi Parlamentarna skupština BiH.

Federalne jedinice će imati one simbole koje svojom odlukom odrede njihovi Predstavnički domovi.

8. Državljanstvo

Državljanstvo Bosne i Hercegovine, reguliše Parlamentarna skupština, pod uslovima da:

1. nijedno lice ne može biti arbitrarno lišeno državljanstva Bosne i Hercegovine, ili na drugi način ostavljeno bez državljanstva. Niko ne može biti lišen državljanstva Bosne i Hercegovine, po bilo kojem osnovu kao što je spol, rod, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status;

2. sva lica koja su bila državljani Bosne i Hercegovine, neposredno prije stupanja na snagu ovog Ustava, ostaju državljani Bosne i Hercegovine; državljanstvo lica koja su naturalizovana prije stupanja na snagu ovog Ustava, regulisat će Parlamentarna skupština;

3. državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo druge države, pod uslovom da postoji bilateralni ugovor između Bosne i Hercegovine i te države kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupština u skladu sa članom IV;

4. državljani Bosne i Hercegovine u inostranstvu uživaju zaštitu Bosne i Hercegovine, pasoše svojim državljanima izdaje Bosna i Hercegovina u skladu sa propisima Parlamentarne skupštine.

Član II

Ljudska prava i osnovne slobode

1. Ljudska prava

Bosna i Hercegovina i njene federalne jedinice osigurat će najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

2. Međunarodni standardi

Prava i slobode predviđeni Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

3. Ljudska prava

U ostvarivanju prava i sloboda, sva prava podložna su ograničenjima predviđenim zakonom koja imaju za cilj osiguravanje priznavanja i poštovanja tuđih prava i sloboda, kao i osiguranja javnog reda i mira, socijalne zaštite kao i svih drugih prava koja karakterišu demokratsko društvo.

Svi građani i građanke, bez obzira na spol, rod, boju kože, rasnu ili etničku pripadnost, jezik, vjeru, seksualnu orijentaciju, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinu, klasu ili članstvo u sindikatu, rođenje ili bilo koji drugi status, imaju jednaka prava i država im mora osigurati da uživaju jednaka prava, što uključuje, ali nije ograničeno na:

1. pravo na život i dostojanstvenu smrt;

2. pravo lica na ličnu slobodu i sigurnost; niko ne može biti kazneno progonjen izvan zakona;

3. pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, te bilo kojem obliku nasilja u javnom ili privatnom prostoru, uključujući i internetski prostor;

4. pravo lica da ne bude podvrgnuto bilo kojem obliku nasilja u javnom, privatnom, ili internetskom prostoru, osobito na osnovu spola i roda;

5. pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, na prisilnom ili obveznom radu;

6. pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim pitanjima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;

7. smrtna kazna je nezakonita;

8. pravo na političko učešće na svim razinama vlasti, bez obzira na etničku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost;

9. pravo na slobodu misli, savjesti, izražavanja i vjere;

10. pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu međusobnog udruživanja;

11. pravo na slobodu kretanja i prebivališta;

12. pravo na privatni i porodični život, dom, osobni mir i prepisku;

13. pravo na dom je nepovredivo; ničiji dom ne smije biti pretraživan osim u slučajevima u kojima je to dozvoljeno zakonom;

14. pravo na samostalno i/ili udruženo posjedovanje imovine, i njezinu neotuđivost;

15. pravo na slobodan izbor bračnog partnera odnosno partnerke bez obzira na spol i rod;

16. pravo na seksualnu i reproduktivnu slobodu i zdravlje, te pravo na prekid trudnoće u zakonski određenim okvirima, poštujući principe solidarnosti;

18. pravo žene da slobodno i odgovorno planira svoju trudnoću;

19. pravo svakog djeteta da uživa moralni, fizički, mentalni i seksualni integritet; u svakoj odluci koja se tiče rođene djece, interes djeteta je od primarne važnosti;

20. pravo na jednakopravnost na poslu; pravo muškaraca i žena na jednak rad i platu, osiguranje te odlazak na porodiljsko odsustvo; pravo žena trudnica da ne budu diskriminisane na radnom mjestu i/ili pri zaposlenju i obrazovanju;

21. pravo na obrazovanje bez segregacije i diskriminacije; pristup obrazovanju je besplatan do isteka obaveznog obrazovanja;

22. pravo na dostojanstven život i blagostanje; država mora poštovati kulturalna, društvena i ekonomska prava, poput, ali ne i ograničeno na, pravo na dostojanstven životni prostor, pravo na fizičku i mentalnu zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, te pravo na kulturalno i moralno ostvarenje i uzdizanje;

26. sloboda medija u Bosni i Hercegovini je zagarantovana i cenzura se ni u kojem slučaju ne smije uvesti, odnosno nametnuti u javnom prostoru;

27. pravo na kvalitetan internet, zaštitu podataka i privatnost na internetu;

28. pravo na slobodu znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva;

29. pravo na zaštitu intelektualnog vlasništva;

30. pravo na čist, zdrav i održiv okoliš;

31. pravo na čistu i pitku vodu;

32. sloboda svakog lica je ustavno zagarantirana; posebna grupna prava, odnosno prava koja proističu iz etno-kulturalne pripadnosti nekoj grupi, mogu se naknadno regulirati zakonom, ali uz potpuno pridržavanje ustavnih principa i propisa.

4. Izbjeglice i raseljena lica

Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Oni imaju pravo, po principima Aneksa VII Opšteg okvirnog sporazuma, da im se vrati imovina koje su bili lišeni za vrijeme neprijateljstava od 1991. i da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu, koja im ne može biti vraćena. Sve obaveze ili izjave u vezi sa takvom imovinom, koje su date pod prisilom, ništavne su.

5. Implementacija

Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, te organi vlasti, podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavovima 3 i 4 ovog člana.

6. Saradnja

Svi nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini sarađivat će sa, i osigurati neograničen pristup: svim međunarodnim posmatračkim mehanizmima ljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu, nadzornim tijelima koja se uspostave bilo kojim međunarodnim sporazumom navedenim u Aneksu I ovog Ustava, Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (a naročito će se pridržavati naredbi koje su izdate po članu 29. Statuta Tribunala), i bilo kojoj drugoj organizaciji ovlaštenoj od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda sa mandatom koji se tiče ljudskih prava ili humanitarnog prava.

Član III

Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i federalnih jedinica

1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine

Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine: 

1. vanjska politika i politika evropskih integracija; 

2. vanjskotrgovinska politika; 

3. carinska politika; 

4. monetarna politika; 

5. finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine; 

6. politika useljavanja, izbjeglica, imigracija i azila, kao i donošenje propisa o tome; 

7. provođenje međunarodnih i međufederalnih krivičnopravnih propisa uključujući i odnose sa Interpolom; 

8. reguliranje međunarodnog i međufederalnog transporta; 

9. kontrola zračnog prometa; 

10. uspostavljanje i funkcioniranje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu, VSTV BiH), Suda BiH, Vrhovnog suda, Tužilaštva i Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine; 

11. odbrana i civilno upravljanje oružanim snagama, vojne integracije, te kontrola i transport naoružanja; 

12. obavještajno-sigurnosni poslovi; 

13. granična politika, upravljanje i kontrola graničnim prijelazima; 

14. zaštita nacionalnih spomenika; 

15. regulacija telekomunikacija i elektronskih medija; 

16. uspostavljanje i funkcioniranje institucije ombudsmana za zaštitu ljudskih prava;

18. intelektualno vlasništvo, mjeriteljstvo i standardizacija; 

19. politika konkurencije; 

20. politika zaštite potrošača; 

21. obligacioni odnosi; 

22. javne nabavke;

26. koordinacija aktivnosti između državne razine vlasti i razina vlasti federalnih jedinica;

27. državljanstvo.

Sljedeća pitanja su u podijeljenoj nadležnosti između državnih institucija i institucija njenih federalnih jedinica:

1. obrazovanje;

2. fiskalna politika;

3. izborni proces; 

4. sport; 

5. radna i socijalna politika; 

6. zdravstvena politika, sigurnost i kontrola lijekova; 

7. poštanski i saobraćajni promet; 

8. energetska politika; 

9. koncesije; 

10. sigurnost hrane; 

11. politika deminiranja; 

12. zaštita i zdravlje bilja; 

13. zaštita životinja; 

14. zaštita okoline, kulturnog i prirodnog naslijeđa; 

15. zaštita ljudskih prava; 

16. ravnopravnost spolova; 

18. civilna zaštita; 

19. poljoprivreda i ruralni razvoj;

20. ravnomjerni razvoj;

21. privreda;

22. pravosuđe.

26. lokalna samouprava i uprava; 

2. Odgovornosti i obaveze federalnih jedinica

Federalne jedinice imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.

Regionalna vijeća su u isključivoj nadležnosti federalnih jedinica, kako je i propisano stavom 3 člana VI ovog Ustava.

Svaka federalna jedinica će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine.

Federalne jedinice će ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionisati u skladu sa međunarodno priznatim standardima uz poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz člana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.

Svaka federalna jedinica može također sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti da za određene vrste sporazuma takva saglasnost nije potrebna.

Svaka federalna jedinica regulisat će uspostavljanje i funkcioniranje Tužilaštva, Pravobranilaštva i Suda.

3. Pravni poredak i nadležnosti institucija

Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine, ili nisu određena kao podijeljene nadležnosti, pripadaju federalnim jedinicama. Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnosti koje se odnose na pitanja u kojima se tome postigne saglasnost federalnih jedinica i Bosne i Hercegovine; ili u pitanjima koja su potrebna za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, a u skladu s podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dopušta se uspostavljanje dodatnih institucija, a njihove nadležnosti će biti naknadno regulisane, poštujući ustavne principe.

Federalne jedinice i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i federalnih jedinica.

4. Koordinacija

Vijeće ministara može odlučiti da podstakne koordinaciju između federalnih jedinica o pitanjima koje se ne nalaze u okviru nadležnosti Bosne i Hercegovine predviđenim ovim Ustavom.

Član IV

Parlamentarna skupština

1. Parlamentarna skupština

Parlamentarna skupština BiH (u nastavku, PSBiH) ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.

Predstavnički dom PSBiH je dom svih građana i građanki Bosne i Hercegovine.

2. Predstavnički dom PSBiH (Donji Dom)

1. Struktura 

Predstavnički dom čini 140 zastupnika. Broj predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka reguliran je tako da najmanji broj predstavnika svakog naroda mora biti po 35, dok predstavnika nacionalnih manjina i drugačije opredijeljenih mora biti zastupljeno najmanje 10. Kvorum čini većina svih zastupnika u Domu. 

Predstavničkim domom predsjedava predsjednik_ca uz tri zamjenika_ce različitih nacionalnih odnosno narodnih opredjeljenja. Vodstvo Doma ne poznaje princip rotacije. Predsjednik_ca doma ne može biti istog nacionalnog odnosno narodnog opredjeljenja više od dva uzastopna puta.

Odluke Predstavničkog doma donose se jednostavnom većinom glasova, ukoliko to nije drugačije precizirano. 

2. Izbor zastupnika 

Zastupnici se biraju direktno na opštim izborima, sa iznimkom da je u slučaju Predstavničkog doma BiH jedna izborna jedinica, što će biti definirano Izbornim zakonom, dok zastupnike Doma naroda biraju Predstavnički domovi federalnih jedinica.

3. Dom naroda PSBiH (Gornji dom PSBiH)

Dom naroda je tijelo naroda i federalnih jedinica Bosne i Hercegovine.

1. Struktura 

Dom naroda čine 42 zastupnika, od kojih se 21 zastupnik_ca bira jednostavnom većinom iz Predstavničkog doma Federacije Bosne i Hercegovine, 19 iz Republike Srpske, te 2 iz Skupštine Okruga Brčko. Kvorum čini većina svih zastupnika u Domu.

Od ukupnog broja zastupnika Doma naroda, mora biti najmanje po osam zastupnika Hrvata, Srba i Bošnjaka, te najmanje 6 zastupnika nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih.

Domom naroda predsjedava predsjednik/ca i 3 zamjenika_ce (svi moraju biti različitih nacionalnih odnosno narodnih opredjeljenja). Kao i u Predstavničkom domu, predsjednik/ca ne smiju biti istog nacionalnog odnosno narodnog opredjeljenja više od dva uzastopna puta. Vodstvo Doma ne poznaje princip rotacije. Kvorum Doma naroda čini jednostavna većina svih zastupnika.

Odluke Doma naroda donose se jednostavnom većinom glasova, ukoliko to nije drugačije precizirano. 

2. Vitalni narodni interes

Dom naroda osigurava zaštitu vitalnog narodnog interesa. Uloga vitalnog narodnog interesa je očuvanje prava svih naroda da: 

1. budu zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i sudskim organima, te da imaju jednaka prava učešća u procesima donošenja odluka teritorijalne organizacije; 

2. organiziranja javnih organa vlasti; 

3. obrazovanja; 

4. upotrebe jezika, standarda i pisama;

5. nacionalnih simbola i zastava;

6. očuvanja integriteta Bosne i Hercegovine; 

7. sistema javnog informiranja; 

8. amandmana na Ustav BiH;

9. prava građana i naroda BiH na opstojnost, odnosno egzistiranje.

Vitalni narodni interes se aktivira kada se najmanje šest zastupnika bilo koje skupine predstavnika osnivanjem ad hoc kluba pozove na isti. Ukoliko više od šest zastupnika osnuje ad hoc klub, onda dvotrećinska većina ad hoc kluba odlučuje o pozivanju na vitalni narodni interes.

Osporeni zakonski prijedlog se u Domu naroda razmatra u odnosu na dalje postupanje. Ako kolegij Doma naroda, nakon vijećanja u dobroj vjeri, ne postigne suglasnost o zakonodavnom prijedlogu, isti se šalje Ustavnom sudu na vijećanje. 

Ukoliko kolegij Doma naroda postigne suglasnost, Predstavnički dom mora ga usvojiti u istoj formulaciji, nakon čega stupa na snagu objavom u Službenim novinama BiH. Ako Ustavni sud odbaci prijedlog, on je ništavan. Ako Ustavni sud prihvati prijedlog, isti se mora dogovorom oba doma PSBiH uskladiti i usvojiti poštujući odluku Ustavnog suda.

4. Odlučivanje u PSBiH 

Domovi PSBiH su asimetrični u moćima odlučivanja. Sve odluke, izuzev odluka o vitalnom narodnom interesu, a koje isključivo spadaju u nadležnosti Doma naroda, dijeljene su s Predstavničkim domom PSBiH.

1. Predstavnički dom 

Predstavnički dom odlučuje i donosi sve zakone na državnoj razini, izuzev odluka o vitalnom narodnom interesu, te se u njemu pokreću inicijative o glasu nepovjerenja Vijeću ministara. 

2. Dom naroda PSBiH

Prije slanja u Predstavnički dom, svi zakoni, zakonodavne mjere i inicijative prvo se predstavljaju u Domu naroda. Međutim, Dom naroda ima moć odlučivanja samo o zakonima, zakonodavnim mjerama i inicijativama koje su u njegovoj nadležnosti. 

Dom naroda ima mogućnost raspravljanja i komentiranja svih prijedloga koji se nađu pred ovim Domom. 

Nakon što  Predstavnički dom usvoji zakone, Dom naroda ima 2 tjedna da provjeri da li su uvažene preporuke Doma. Ukoliko se iste preporuke nisu uvažile, Dom ima mogućnost tražiti daljnju raspravu relevantnog zakona, mjera ili prijedloga na zajedničkom kolegiju PSBiH, čiji su sastav i rad regulirani poslovnikom PSBiH. Ukoliko se ne postigne suglasnost na kolegiju, relevantni zakon, mjera ili prijedlog smatraju se usvojenim. Dom naroda nema pravo veta na zakone izvan njegove nadležnosti.

Isključive nadležnosti Doma naroda PSBiH:

1. pitanja, odnosno zakoni, koji se odnose na stavke iz članka o vitalnom narodnom interesu;

Dom naroda dijeli nadležnosti sa Predstavničkim domom PSBiH u slijedećim slučajevima:

1. vojne i sigurnosne politike, uključujući odluke o sudjelovanju BiH u vojnim misijama te objavi rata ili prekidu rata;

2. vanjske politike i evroatlantskih integracija;

3. koji se odnose na zakonodavne politike na nivou federalnih jedinica i upravljanje federalnim jedinicama;

4. odobravanja budžeta za institucije Bosne i Hercegovine;

5. odlučivanja o saglasnosti za ratifikaciju ugovora;

6. pitanja referenduma, simbola i državne himne;

7. biranja kandidata za pozicije u sljedećim javnim institucijama:

• Središnja banka BiH;

• Ustavni sud BiH;

• Sud BiH;

• Vrhovni sud BiH;

• članovi VSTV- a BiH.

Dom naroda također može predlagati članove istih institucija. Osim za Ustavni sud BiH, gdje je potrebna dvotrećinska većina u oba Doma PSBiH, članovi prethodno navedenih institucija biraju se jednostavnom većinom u oba doma PSBiH, odnosno u Domu naroda.

Dom naroda ima pravo tražiti informacije od Predsjednika_ce države te Vijeća ministara o njihovim aktivnostima, te ima pravo pozivanja Predsjednika_ce ili bilo kojeg člana Vijeća ministara na saslušanje na plenarnoj sjednici.

Predsjednik_ca podnose godišnji izvještaj o svojim aktivnostima ovom Domu.

Dom naroda ima moć predlaganja zakona Predstavničkom domu. Iste prvo prosljeđuje Vijeću ministara na komentar i vijećanje. Nakon istog, Vijeće ministara relevantnu mjeru prenosi Predstavničkom Domu u zakonski definiranom roku na daljnje postupanje.

5. Procedura u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine

1. oba Doma bit će sazvana u Sarajevu, najkasnije 30 dana nakon njihovih izbora;

2. svaki Dom će jednostavnom većinom usvojiti poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima vodstvo Doma koje čine predsjednik/ca i tri zamjenika_ce;

3. odluke u oba Doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju, osim u slučajevima u kojima je predviđeno glasanje dvotrećinskom većinom; 

4. Dom naroda se može raspustiti samo odlukom Doma, pod uslovom da je odluka Doma o raspuštanju donesena većinom kvoruma; 

5. odluke Parlamentarne skupštine neće stupiti na snagu prije nego budu objavljene;

6. kompletni zapisnici sa sjednica u oba Doma bit će objavljeni, a njihove sjednice će, osim u izuzetim situacijama u skladu sa poslovnikom, biti javne;

7. zastupnici ne mogu biti pozivani na krivičnu ili građansku odgovornost u pogledu bilo kojeg čina izvršenog u okviru nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH.

6. Ovlaštenja Parlamentarne skupštine BiH

Parlamentarna skupština BiH je nadležna za:

1. donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu;

2. odlučivanje o izvorima i iznosima sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine;

3. ostala pitanja koja su potrebna da se ispune dužnosti Parlamentarne skupštine, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom federalnih jedinica.

Član V

Predsjednik ili Predsjednica

1. Uloge

Predsjednik ili Predsjednica (nadalje Predsjednik_ca) Bosne i Hercegovine ima dvojaku ulogu s pratećim nadležnostima.

Ceremonijalne uloge:

1. predstavljanje Bosne i Hercegovine u državi i inozemstvu;

2. dodjeljivanje odlikovanja; 

3. imenovanje veleposlanika Bosne i Hercegovine i namještenika u njezinim diplomatskim misijama;

4. primanje pisama inozemnih šefova diplomatskih misija u BiH.

Narodna uloga 

Predsjednik_ca promovira međukulturalnu suradnju, povratak i reintegraciju, te štiti kulturalnu raznolikost naroda BiH. 

Predsjednik_ca predaje godišnje izvješće o svojim aktivnostima Domu naroda PSBiH, u skladu sa svojim nadležnostima. 

Predsjednik_ca ima moć sugeriranja i komentiranja zakona, mjera, strategija, i inicijativa koje se tiču kulturalnih i ljudskih prava.

Predsjednik_ca surađuje sa Vijećem mladih na polju politika mladih.

Predsjednik_ca surađuje s Regionalnim vijećima na poljima ljudskih prava, ravnomjernog razvoja i promocije demokratskih vrijednosti i vladavine prava.

2. Ostale nadležnosti Predsjednika_ce:

1. Vrhovni zapovjednik/ca Oružanih snaga BiH;

2. imenovanje i razrješenje vojnih zapovjednika, u skladu sa zakonom;

3. objavljivanje rata i zaključivanje mira u ime PSBiH.

3. Izbor i mandat

Predsjednik_ca se bira jednostavnom većinom glasova Predstavničkog doma PSBiH.

Predsjednik_ca je ograničen/a na ukupno dva mandata.

Predsjednik_ca ne može biti Bošnjak_inja, Srbin_Srpkinja ili Hrvat_ica, odnosno ne može biti iz skupine nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih, više od dva uzastopna puta.

Pri preuzimanju dužnosti, Predsjednik_ca:

1. polaže svečanu zakletvu pred Ustavnim sudom, kojom se obavezuje na poštivanje Ustava BiH.

2. mora istupiti iz političke stranke, te o tome obavijestiti Parlamentarnu skupštinu BiH.

3. ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

4. Smjena i imunitet Predsjednika_ce BiH

Predsjednik_ca je odgovoran/a za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. 

O odgovornosti Predsjednika/ce odlučuje Ustavni sud BiH dvotrećinskom većinom sudaca. Ustavni sud BiH mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika_ce za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojom se potvrđuje odgovornost Predsjednika/ce za povredu Ustava. Ukoliko se utvrdi odgovornost Predsjednika/ce za kazneno djelo, Predsjedniku_ci oduzima se mandat.

Predsjednik_ca ima imunitet nepovredivosti. 

Predsjednik_ca ne može biti pritvoren/a niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda BiH. 

Predsjednik_ca ne može biti pritvoren_a bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika_cu pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika_cu Ustavnog suda. 

5. Ostalo

Predsjedniku_ci u izvršavanju dužnosti pomažu savjetnici. 

Savjetnike_ce imenuje i razrješuje Predsjednik_ca. 

Nisu dopuštena imenovanja savjetnika_ca u suprotnosti s trodiobom vlasti i ovim Ustavom.

Član VI

Vijeće ministara, vlade federalnih jedinica i regije

1. Struktura Vijeća ministara

Vijeće ministara:

1. sastoji se od najmanje po dva predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata, te najmanje dva predstavnika nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih;

2. potvrđuje i imenuje Parlamentarna skupština BiH jednostavnom većinom;

3. Premijer_ka, odnosno Predsjednik_ca Vijeća ministara BiH, ne može biti Bošnjak_inja, Srbin_kinja ili Hrvat_ica, odnosno ne može biti iz skupine nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih naroda, više od dva uzastopna puta.

2. Principi organizacije federalnih jedinica

Principi organizacije federalnih jedinica su:

1. broj federalnih jedinica može se proširiti izmjenama Ustava dvotrećinskom većinom u PSBiH;

2. glavni gradovi federalnih jedinica su Banja Luka (RS), Mostar (FBiH), te Brčko (Okrug Brčko);

3. federalne jedinice imaju svoje vlade i premijere, te imaju ovlasti koje nema Vijeće ministara BiH i određene ovlasti koje dijele s Vijećem ministara BiH; 

4. federalne jedinice nemaju pravo na odcjepljenje.

3. Regije i regionalna vijeća

U FBiH postoji šest, u RS-u četiri, a u Okrugu Brčko jedna regija.

Regionalna vijeća su stručna tijela koja se bave administracijom svojih regija s ciljem jačanja lokalnih zajednica.

Regionalna vijeća imenuju i smjenjuju Predstavnički domovi svake federalne jedinice.

Imena i geografske odrednice regija određuju se u Predstavničkim domovima federalnih jedinica.

Broj i sastav regija može se naknadno promijeniti jednostavnom većinom glasova u Predstavničkim domovima federalnih jedinica.

Obaveza im je dva puta godišnje izvještavati svoje Predstavničke domove federalnih jedinica o svojim aktivnostima i planovima, a koje isti Domovi moraju potvrditi.

Financiraju se iz budžeta federalnih jedinica.

Struktura Regionalnih vijeća:

1. Regionalna vijeća imaju svoje urede koje čine timovi za obavljanje dužnosti i realizaciju aktivnosti;

2. broj zaposlenika Regionalnih vijeća određuje se zakonom o Regionalnim vijećima u svakoj federalnoj jedinici;

3. koordinacija timova Regionalnih vijeća odvija se na nivou federalnih jedinica i na međufederalnom nivou u svrhu ravnomjernog razvoja lokalnih zajednica u cijeloj državi; timovi međusobno koordiniraju svoje aktivnosti i provedbe istih;

4. Regionalna vijeća uzimaju u obzir relevantne politike koje se provode na nivou federalnih jedinica i na državnom nivou pri formiranju svojih aktivnosti i prioriteta, te aktivno surađuju s relevantnim ministarstvima u tijeku svojih aktivnosti;

5. Regionalna vijeća moraju koordinirati svoje aktivnosti s uredom Predsjednika/ce BiH (u skladu s članom V ovog Ustava).

Dužnosti Regionalnih vijeća:

1. jačanje i koordinacija razvojnih politika u svojim regijama;

2. jačanje demokratskih vrijednosti kroz potporu aktivnosti razvoja demokratske kulture i vladavine prava;

3. promocija ljudskih prava i povratka raseljenih osoba;

4. jačanje svjesnosti o okolišu i održivom turizmu;

5. promocija i razvoj kulture;

6. sudjelovanje u izradi izvještaja koje Predsjednik/ca podnosi Domu naroda.

4. Sastav vlada federalnih jedinica

Vlade federalnih jedinica zakonski uređuju broj ministarstava i u skladu s Ustavom BiH.

Republika Srpska

Vladu RS-a potvrđuje ili smjenjuje Predstavnički Dom RS-a, na preporuku Premijera_ke;

Premijer_ka ne može biti Bošnjak_inja, Srbin_kinja i Hrvat_ica, odnosno ne može biti iz skupine nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih naroda, više od dva uzastopna puta;

Vladu RS-a čine po najmanje dva predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata i po najmanje dvoje predstavnika nacionalnih manjina i drugačije opredijeljenih.

Federacija Bosne i Hercegovine

Vladu FBiH potvrđuje ili smjenjuje Predstavnički Dom FBiH, na preporuku Premijera/ke;

Premijer_ka ne može biti Bošnjak_inja, Srbin_Srpkinja i Hrvat_ica, odnosno ne može biti iz skupine nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih naroda, više od dva uzastopna puta;

Vladu FBiH-a čine po najmanje dvoje predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata i po najmanje dvoje predstavnika nacionalnih manjina i drugačije opredijeljenih.

Okrug Brčko 

Ima jednak sastav kao i vlade FBiH i RS-a, a istu potvrđuje ili smjenjuje Predstavnički dom Okruga Brčko.

5. Parlamenti federalnih jedinica

Parlamenti federalnih jedinica:

1. sastoje se od Predstavničkih domova;

2. imaju po jednog_u predsjednika_cu i tri zamjenika_ce; u jednom mandatu ne može biti više od jednog predstavnika/ce Bošnjaka, Srba, Hrvata, odnosno jednog_ne predstavnika_ce iz skupine nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih naroda; predsjednik_ca Predstavničkog doma ne može biti Bošnjak_inja, Srbin_kinja i Hrvat_ica, odnosno ne može biti iz skupine nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih naroda, više od dva uzastopna puta;

3. ne poznaju princip rotacije vodstva Domova.

Predstavnički domovi FBiH i RS-a:

1. imaju po 62 zastupnika; zastupnici se biraju na općim federalnim izborima; zastupnike u Predstavničkom domu FBiH biraju stanovnici FBiH, u RS-u stanovnici RS-a, kako je određeno Izbornim zakonom;

2. ima najmanje po deset predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata, te najmanje po osam predstavnika nacionalnih manjina i drugačije opredijeljenih naroda.

3.  

Predstavnički Dom Okruga Brčko:

1. ima 32 zastupnika; zastupnike u Predstavničkom domu FBiH biraju stanovnici Okruga, kako je određeno Izbornim zakonom;

2. ima najmanje šest predstavnika nacionalnih manjina i drugačije opredijeljenih naroda. 

Svi Domovi federalnih jedinica bit će sazvani u glavnim gradovima svojih federalnih jedinica, najkasnije 30 dana nakon njihovih izbora.

Svaki Dom će jednostavnom većinom usvojiti poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima predsjednika_cu i tri zamjenika_ce, uz poštivanje pravila iz tačke dva ovog stava.

Odluke u svim Domovima donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju, osim u slučajevima u kojima je predviđeno glasanje dvotrećinskom većinom.

Odluke Domova neće stupiti na snagu prije nego budu objavljene.

Kompletni zapisnici sa sjednica u Domovima biće objavljeni, a njihove sjednice će, osim u izuzetnim situacijama u skladu sa poslovnikom, biti javne.

Zastupnici ne mogu biti pozivani na krivičnu ili građansku odgovornost u pogledu bilo kojeg čina izvršenog u okviru nadležnosti Predstavničkih domova federalnih jedinica.

Član VII

Ustavni sud

1. Sastav

Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova_ica.

Četiri člana_ice bira PS BiH iz FBiH, četiri člana_ice iz Republike Srpske, te jednog člana/icu iz Okruga Brčko, procedurom koja je utvrđena u članku IV ovog Ustava.

Sudije_sutkinje će biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako tko udovoljava takvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa može biti imenovan za sudiju/sutkinju Ustavnog suda.

Izabrani suci_sutkinje služit će u Ustavnom sudu do navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija.

2. Procedure

Većina svih članova suda sačinjava kvorum.

Sud će, većinom glasova svih članova, usvojiti svoja pravila o radu. Sud će voditi javne rasprave, a svoje odluke će javno obrazlagati i objavljivati.

3. Jurisdikcija

Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između tri federalne jedinice, ili između Bosne i Hercegovine i jedne ili svih federalnih jedinica, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na sljedeća pitanja:

1. uspostava posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine;

2. usklađenost odluka i odredbi zakona federalnih jedinica sa ovim Ustavom;

3. sporove može pokrenuti Predsjednik/ca, predsjednik/ca Vijeća ministara, predsjedavajući/a, ili njegov zamjenik/ca bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova Predstavničkog doma bilo koje federalne jedinice;

4. Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini;

5. Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan s ovim Ustavom, s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda;

6. Ustavni sud je nadležan, kao krajnja instanca, za pitanja vitalnog narodnog interesa, na način na koji je to definirano točkom b, stavom 2, člana IV ovog Ustava.

4. Odluke

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Član VIII

Vrhovni sud Bosne i Hercegovine

1. Sastav Vrhovnog suda

Bosna i Hercegovina ima Vrhovni sud Bosne i Hercegovine.

Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je najviša sudska instanca, sa drugostepenom i trećestepenom nadležnošću po odlukama Suda Bosne i Hercegovine. 

Sudije Vrhovnog suda izabire VSTV BiH.

U skladu sa zakonom, Vrhovni sud je nadležan za ujednačavanje sudske prakse u pogledu primjene zakona i drugih pravnih akata Bosne i Hercegovine.

Član IX

Centralna banka

Centralna banka Bosne i Hercegovine je jedina ovlaštena institucija za štampanje novca i monetarnu politiku na cijelom području Bosne i Hercegovine.

Nadležnosti Centralne banke odredit će Parlamentarna skupština BiH. Parlamentarna skupština BiH može omogućiti Centralnoj banci da daje kredite štampanjem novca i formira valutnu komisiju.

Upravni odbor Centralne banke sastojat će se od Guvernera/ke i četiri člana_ice koje imenuju Predstavnički domovi federalnih jedinica, od kojih su dva iz Federacije, uz pravilo da ne može biti više od jednog predstavnika/ce Bošnjaka, Srba, Hrvata, odnosno jednog predstavnika/ce iz skupine nacionalnih manjina ili drugačije opredijeljenih naroda, jedan iz Republike Srpske i jedan iz Okruga Brčko. Mandat članova Upravnog odbora Centralne banke je šest godina. Guverner/ka, kojeg bira Parlamentarna skupština BiH, može imati odlučujući glas u slučaju neriješenog ishoda glasanja.

Član X

Finansije

Parlamentarna skupština će svake godine, na prijedlog Vijeća ministara, usvojiti budžet kojim se finansiraju troškovi potrebni za izvršavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno, budžet za prethodnu godinu će biti korišten na privremenoj osnovi.

Raspodjela budžetskih prihoda bit će određena dogovorom između države Bosne i Hercegovine i  njenih federalnih jedinica.

Član XI

Referendumi

Referendumi se mogu organizirati na svakom federalnom nivou, uključujući i državni, s tim da federalne jedinice ne mogu organizirati referendum o pitanjima koja su u isključivoj nadležnosti države (niti obrnuto), osim ako ih se izravno tiču.

Po pitanjima gdje su federalne nadležnosti podijeljene ili se koordiniraju, referendume mogu održati sve federalne razine u skladu s ovim članom i ustavnim principima.

Proglasi referenduma, zakoni i propisi o referendumima se na svakoj federalnoj razini određuju i potvrđuju u PSBiH (državna razina), federalnim Predstavničkim domovima (federalne jedinice), a za što je potrebna dvotrećinska većina zastupnika u svim Domovima. 

Parlamentarna Skupština BiH te Domovi svih federalnih jedinica raspisuju referendum o bilo kojoj temi ako to zatraži 10% građana federalne države ili federalnih jedinica (s obzirom da se isti referendumi mogu održati samo o temama definiranim stavom 1 ovog člana i uz potpuno pridržavanje ustavnih principa).

Ne mogu se organizirati referendumi o odcjepljenju bilo koje federalne jedinice od federalne države.

Član XII

Opšte odredbe

Nijedno lice koje se nalazi na izdržavanju kazne, izrečene presudom Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, i niti jedna osoba koja je pod optužnicom Tribunala a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred Tribunalom, ne može biti kandidat ili imati bilo koju neimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Naknada za lica koja obavljaju funkcije u institucijama Bosne i Hercegovine ne može biti umanjena za vrijeme trajanja mandata nosioca funkcije.

Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine, prema popisima stanovništva.

Član XIII

Izmjene i dopune

1. Amandmanska procedura

Ovaj Ustav može biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupštine BiH, koja uključuje dvotrećinsku većinu prisutnih u oba Doma PSBiH.

2. Ljudska prava i osnovne slobode

Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne može se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.

Član XIV

Stupanje na snagu

Ovaj Ustav stupit će na snagu po njegovom usvajanju u PSBiH i objavi u Službenim novinama BiH.  

Aneks I

Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini

1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948)

2. Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949) i Dopunski protokoli I-II (1977)

3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)

4. Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957)

5. Konvencija o smanjenju broja lica bez državljanstva (1961)

6. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)

7. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989)

8. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)

9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene (1979)

10. Konvencija protiv mučenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajućih tretmana ili kažnjavanja (1984)

11. Evropska konvencija o sprečavanju mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana ili kažnjavanja (1987)

12. Konvencija o pravima djeteta (1989)

13. Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika-migranata i članova njihovih porodica (1990)

14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)

15. Okvirna Konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994)

16. Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu (1972)